Adnan Hasković, bosanskohercegovački glumac, trenutno u Boki Kotorskoj snima film sa crnogorskom ekipom, i tematikom iz istorije Crne Gore. Slika idilične i spokojne Boke, šest dana pred prvi svjetski rat, zaliv i u njemu slutnju apokalipse koja je sve bliže, sve to prožeto jednom snažnom ljubavnom pričom… Scena za film su kadrovi Perasta, Kotora, Novog…, reditelj Draško Đurović.
“Sada je u toku snimanje filma Draška Đurovića “Zaliv”, Draško je jedan od reditelja koji znanstveno, posvećeno, studiozno i detataljno pristupaju poslu, radi kako se nekad radilo, do u sami detalj. Stvarno sam srećan što su mi pružili priliku da igram u jednom ovakvom projektu. Priča je istorijska, radnja se odvija u Boki pred Prvi svjetski rat. I taj karakter koji ja igram, zapravo je spona koja unosi jedan element špijunskog trilera zato što je taj lik direktna veza između kralja Nikole i britanskog kralja Džordža, kako bi se Boka oslobodila od Austrougarske, čija je tada teritorija bila.“, priča Adan za naš portal.
Ističe da mu je drago što igra baš taj karakter, koji je čovjek iz naroda, koji, ispostaviće se, uopšte nije naivan, iako njegovo prvo pojavljivanje pokazuje kao da nije u tokovima, na kraju će se pokazati da je to je jedan patriota koji se iskreno bori za svoju zemlju i svoj narod i da mu nije žao dati i svoj život za te ideale.
„ Mi glumci volimo da radimo epohu, i zbog istraživanja šta se stvarno događalo, pa i malo fikcije i mašte koja upotpunjuje tu sliku i poruku filma…Dakle sve mi je bilo zanimljivo, od lokacija koje jesu bile i tada kada se sve događalo…I bilo mi je zadovoljstvo i zbog Draška i zbog čitave ekipe jer smo radili u jednoj sjajnoj atmosferi.“, kaže Hasković.
Dobro savladali crnogorske naglaske
On ističe da mu je žao što više ovakvih ili sličnih projekata nije rađeno kako bi pokazali tu povezanost Crne Gore i Bosne i Hercegovine, što nije više spona takve saradnje uspostavljeno.
„ Nadam da ovaj film može označiti početak saradnje. Mi jesmo male zemlje, ali imamo bogatu istoriju i mislim da imamo dosta toga kvalitetnog i autentičnog ponuditi i svjetskom tržištu. Jer to rade Švedska i Danska, koje su male zemlje ali koje su uspjele da svijetu prodaju svoje priče, franšize, da afirmišu svoje umjetnike…jer to nije samo kulkturološka razmjena, već i turisička, preko dobrih priča i filmova možemo da predstavimo Balkan u nekom novom svjetlu, ne samo po problemima. I mi imamo istoiriju, imamo svoje komšije, pa je malo bez veze da kad se posavađamo, dolaze miritelji iz svijeta da nas uče kako da živimo sa svojim komšijama, a mi ustvari znamo da smo i ranije živjeli jedni pored drugih. Mi koji smo ovdje rođeni, kad odemo u taj bijeli svijet, vidimo da ovdje kod nas ima kulture, ima energije, duhovnosti i duhovitosti koju možemo predstaviti tom svijetu.“, kaže Hasković.
Hasković i Muhamed Hadžović igraju glavne muške uloge u Đurovićevom filmu. Adnan kaže da nije bilo problema u prihvatanju crnogorskog naglaska.
“ Nas dvojica glavnih glumaca smo iz BIH, ali ima ljudi iz Crne Gore koji žive u Sarajevu, pa ti negdje imaš tu informaciju…Mi smo radili sa Danilom Čelebićem, kolegom glumcem, koji je bio naš mentor lektorski na filmu. I nisam znao da ima sedamnaest različitih akcenata u Crnoj Goeri i da vi znate kada neko progovori, odakle on dolazi. Taj bokeljski je specifičan, jer ima specifičnu melodiju. Svi karakteri imaju svoj akcenat. Moj karakter, kojeg igram u filmu, nema taj bokeljski akcenat, kroz priču ćemo saznati da je on došao u Boku i tu se povezao sa Ivom, tako postali saradnici i prijatelji. Stvarno smo vodili računa da ne bude propusta, i pitamo sve iz ekipe da li je to to. Oni su nam kazali, svaka čast, da smo taj dio uradili bez greške.“, poručuje Hasković.
Razlika između naše i holivudske produkcije
Na pitanje koja je razlika između produkcije u Americi i kod nas na Balkanu Hasković odmah odgovara: budžet sa kojim se pravi film.
„ Kada sam radio film „Snowpiercer“, budžet je iznosio 80 miliona dolara, „Twice Born“ Serhija Casteljita je koštao 50 miliona eura. To je za nas misaona imenica. Tim parama ti kupuješ jednu perfektnu organizaciju, sistem. Na tim filmovima imaš pet asistenama reditelja, svaki glumac ima svog asistenta. U tim filmovima svaka šteta ili nepredviđena situacija na snimanjuu je već predviđena, šta god da vas, pod znacima navoda iznenadi, oni znaju kako da reaguju i da to povrate, dakle sve je isplanirano do utančine…
Na našem setu je 50 do 60 ljudi, a tamo u holivudskim produkcijama je 500 do 600 ljudi. To je takva organizacija u smislu protoka zadataka i što treba da se događa, sve je ukalkulisano…Na Balkanu mi smo majstori improvizacije, rada na mišiće, da bi kod nas nešto napravio moraš svu kreativnost da pokažeš. Ovdje često sav posao na filmu radi jedan lokostimograf, uz eventualno jednog pomoćnika neko mu samo pomaže, tu su te razlike. Pa u toj brzini promakne neki detalj…nama ne fali znanja i kreacije, već budžet pravi suštinsku razliku. Plasman filma, lobiranje na tom nivou koji imaju oni jeste priča koja je nema nepoznata. Tamo se film pravi da bi zaradili od filma, ljudi ulažu u film da bi ubrali profit, to je takav sistem. Kod nas filmove još uvjek finansiraju ministarstva i bojim se da zbog toga nema odgovornosti. Da neki ljudi uvjek imaju izgovor zašto prave loše filmove, a još uvjek dobijaju šansu da snimaju nove. Tamo ako film ne napuni bioskope, tamo je to surovo, poslije jedne loše kritike, treba ti dvije godine da se vratiš u prvu ligu.To nosi jednu vrstu odgovornsoti, jer ako danas imaš priliku, možda je sjutra nećeš imati. Ima primjera da reditelji, glumci, kao što je Ejdrijen Brodi, čovjek koji je dobio Oskara sa 29 godina za ulogu u filmu „Pijanista“, poslije toga napravi niz loših odluka u dogovoru sa svojim agentima i ispao je iz prve glumačke lige, malo sada i dobija ponuda.“, kaže Hasković.
Naš sagovornik ukazuje da je nekoliko filmova iz BIH imalo uspjeha na značajnim filmskim festivalima, ali da je propuštena prilika da se dovedu jake produkcijske kuće iz svijeta, da se napravi studio,da se stvori sistem koji bi rađao nove filmove, da se ovdje na Balkanu napravi nešto tako po uzoru na svjetske standarde.
„ Tačno je da sam predhodne dvije godine, kao i većina mojih kolega imao pauzu zbog kovida i svega što se događalo, ali dobio sam više prilike da boravim sa porodicom i pokušao sam da se bavim ugostiteljstvom. Imao se nešto viška para pa sam sa svojim kumom, koji je ugostitelj, otvorio restoran nacionalne kuhinje, u poslovnom centru. Međutim, ni to nije bilo dugovječno, korona nam je zatvorila restoran, ali ja gledam na to tako da u životu moraš da rizikuješ, ako želiš da postigneš rezultat, a štete uvijek ima. Nedavno sam bio u Turskoj, tamo glumci imaju visoke honorare, i svi ulažu u dodatne biznise.“, kaže Hasković.
Holivudski glumci kao kolege sa klase
Naš sagovornik ističe da je, kao Balkanac, imao prerasude prema holivudskim glumcima, mislio je da su neki namćori,osobenjaci, ali su ga, kako navodi, svojim ponašanjem potpuno demantovali.
„ Na početku internacionalne karijere radio sam film sa Benoa Mažimel, francuskim glumcem, koji je radio u Holivudu, koji je bivši muž Žilijet Binoš, i to je bio moj prvi susret sa glumcima iz velike produkcije, čovjek je bio toliko dobronamjeran prema meni.
Kada sam imao 28 godina igrao sam sa Penelopom Kruz, bilo mi je nevjerotano da ona poslije svake snimljene scene ima potrebu da mi se zahvali, da me zagrli…Sjećam se kad smo imali promociju filma u Italiji, ja novinarima kažem da sam joj zahvalan što mi je bilo lako da igram sa jednom Oskarovkom, to je takva glumica koje ti toliko daje, da ti samo da odgovoriš na to, dobiješ dobru ulogu. Ali ona kaže novinarima, „ne, ne, prekine me, da tebe nije bilo, i tvog performansa, ti si meni pružio energiju“.
” Na setu sa Džon Hartom, starijim kolegom, imao sam interesantnu situaciju, bilo mu je narušeno zdravlje i zabranjeno pušenje, supruga je kontrolisala, pa je on uzimao moje već zapaljene cigarete da povuče krišom nekoliko puta…
“Ako spotičemo jedni druge onda tu nema rezultata. Ja jesam za takmičenje, ali da nadahnjujemo jedni druge…Dakle ljudi su svuda ljudi, dobri ili loši. Kada sada odem u Los Anđeles ja se javim Emilu Hiršu kao što bi se javio nekom kolegi sa klase.Volio bih da se i ovdje na Balkanu to imaplementira, da ima manje sujete, da tuđi uspjeh ne doživljavamo kao svoj neuspjeh, što je nekako odraz našeg mentaliteta. Glumac, umjetnik ne smije dozvoliti da njime ovlada mentalitet, već bi jedan umjetnik trebao da svojim djelovanjem, glumom, ponašanjem mijenja to, da oplemjenjuje, da popravšljaš stvari u svojoj zajednici, da makar jednog čovjeka pridobiješ za to.“, kaže Hasković.
Ovom Sarajliji predstoji još jedno snimanje filma o Boki Kotoskoj, riječ je o turskom filmu, već u julu i avgustu bi mogle da se snime prve klape…
„ Glumac u mojim godinama dolazi u pravu zrelost, ne možeš, ako život nisi iskusio, da budeš kvalitetan glumac, ja na to tako gledam. Inače se borim da sam dio projekata koji imaju dobru poruku. Ako u moru loših stvari koje se dešavaju u svijetu, ove potrebe da ljudi gaze jedni preko drugih, da bi došli do materijalnih stvari, ja sam vaspitan da sam shvatio kako ne mogu pojesti dva ručka i tri večere…Pokušavam da budem dio projekata koji će pokazati šta je dobro u našoj kulturi. Razmjenjujemo kulturu, sve religije kažu – putujte što više da bi upoznali jedni druge-,ako budemo upoznavali jedni druge lakše ćemo se razumjeti. Film je zato sjajan, jer više dobaci, ima mogućnost da iskomunicira dobru poruku, tvoju poruku preko filma može da razumije i čovjek u Meksiku. Kada sam snimio film „Twice Born“ poruke su mi stizale iz Japana, Koreje primao sam velike poruke i analize filma, kritike… Svaku dobru priču će razumjeti i Amerikanac, Rus, Kinez, mi na Balkanu. Bitno mi je normalno da imam novac za normalan život, ali nisam rob toga, nisam od onih koji su žrtva konzumerizma,kome bi se ja dokazivao, to je nametnuto u svijetu da ljudi pokušavaju time nešto da nadomjeste što im fali. Vidiš na drugoj strani ljude koji primaju 300 eura i zadovolji, imaš neke koje imaju milijarde, a sve se ruši oko njih, nemaju porodicu, ili se rasturila porodica…dakle treba u svemu naći mjeru.“ poručuje Hasković.
Naš sagovornik kaže da putuje dosta po regiji i ono što njemu fali jeste neki sentiment iz starih vremena koji ne bi smetao ničemu modernom što neminovno dolazi.
Kulture najbolji put spajanja
„Treba se vratiti suštini i šta je to šta smo mi i ko smo. Pružiti priliku mladim ljudima. Kultura je najbolji put spajanja. Na Balkanu su se, čini mi se, političari dogovorili da se sve drži pod kontrolom. Svi imamo nešto specifično i to treba afirmisati. Ovdje ljudi prave balkanski sataraš…nešto uzmu od svijeta, ali samo što njima odgovara. Treba pružiti priliku mladim ljudima, neke starije generacije su zatvorile prostor, neki lobiji, znam momke koji više puta pokušavaju da dobiju šansu, razočaraju se i odu u svijet…Mene nervira licemjerstvo ljudi koji su profesori na Akademiji, snimaju filmove, a u medijima žale za mladim ljudima kojim odlaze. Neophodna nam je podrška među umjetnicima, da zajedno rastemo, meni je to falilo u Americi. Meni taj svijet ne poznaje, ja pitam Emila Hirša za savjet, a on mi kaže ja i ti dolazimo iz dva svijeta, njemu se sve događalo spontano, on ne umije da me posavjetuje i ja mu vjerujem, ja sam prošao pola svijeta da bih stigao do Amerike.Volio bih da, ako budem otvorio neke stabilnije puteve ka Holivudu, pomognem našim mladim ljudima sa Balkana. Ima prostora za to. U Danskoj su ljudi jedni drugima podrška.“, poručuje Hasković.
Naš sagovornik ističe da se već okušao i kao producent u dva filma. U bosankohercegovačkom filmu Reket, prijatelj ga je režirao, pa je prodao auto da mu pomogne.
“ U filmu Ahmeta Imamovića, gdje glumim, bio sam producent i pokušao da uvežem dobre ljude sa dobrim ljudima. Ovdje na Balkanu cijelim bićem se moraš uključiti u projekte, ako misliš da film bude završen. Dakle imam te ambicije da se bavim produkcijom, a kasnije možda I režijom,kad sazru neke stvari, kad prikupim još iskustva. Imamo u Holivudu dobre primjere da su glumci postali uspješni režiseri, kao Klint Instvud, Šon Pen…”, kaže Hasković.
„Zaliv“ film iz istorije Boke Kotorske
Reditelj filma “Zaliv” je Draško Đurovic, glavne uloge igraju Mariz Berenson, Sanja Vejnović, isidora Građanin, Adnan Hasković i Muhamed Hadžović.
Tu su i crnogorski glumci Danilo Babović, Sanja Popović, Jelena Rakočević, Tihana Ćulafić, Anđela Radović… Kao i Milica Milsa I Milenko Pavlov.
Producent filma je Karlo Kalezić. Koscenarista filma je Goran Gocić. Direktor fotografije Radan Popović, kostimografi Seka Martinović i Tijana Todorović. Fotografije je radila Meliha Šuškavčević.
Internacionalna karijera
Adnanova zapažena internacionalna karijera započinje ulogom Gojka u filmu „Twice Born“ Serhija Kasteljita, u kojem glumi jednu od glavnih uloga uz oskarovku Penelopu Kruz i Emila Hirša. Za ovu ulogu bio je nominovan za nagradu “Goya” kao najbolju sporednu mušku ulogu. Igrao je i u holivudskom južnokorejsko-američkom, sada već kultnom SFI hitu, „Snowpiercer“ u režiji oskarovca Bong Joon Hoa, gdje platno dijeli s još nekoliko svjetskih glumačkih zvijezda i oskarovaca poput Krisa Evansa, Džona Hurta, Tilde Svinton, Eda Herisa, Oktavije Spenser…
Nedavno je imao premijeru još jednog filma u italijanskoj produkciji RAI „Non Chiedere Perche“ Oskarom nagrađenog reditelja Enza Monteleonea sa tv rejtingom od devet miliona pregleda, a u domaćem filmu bosanske produkcije „Reket“, osim što igra naslovnu ulogu, bio j i jedan od producenata. Karijera se nastavlja s američkom serijom “Legends”, sa Šonom Binom u glavnoj ulozi, a potom i u seriji “Below the Surface”, Discovery Channel Scandinavije u koprodukciji sa BBC 4, u kojoj cijelu prvu sezonu igra u jednoj od naslovnih uloga.
Angažovan je i u igranom filmu radnog naslova “Umri prije smrti” BH produkcije u režiji Ahmeda Imamovića…
izvor: A Plus Portal